ako ih jednom napravite , nećete više ići u kupovinu !
I ako su keksići po obliku mali skrivaju ogromnu istoriju iza sebe.Od starih vremena do danas su omiljena poslastica malenih i odraslih. Čudno je to što su na početku bili suva hrana za vojnike , mornare i putnike. Kao suva hrana trebalo je da se peku vrlo dobro da se ne ubuđaju i da mogu stajati što duže vremena.
Od torbice vojnika nije bilo teško da lagano uđu i u kuhinje i vremenom da se obogate sa šećerom , suvim voćem , čak i čokoladom i tako da osvoje srca svih.
U grčkoj kuhinji su prisutni od antičkih vremena pod nazivom ΄΄plakountas΄΄. Međutim u našoj pravoslavnoj tradiciji kuluria , (jedna vrsta keksića koji se prave na Veliki Utorak i jedu se poslije Vaskrsa i posta) imaju posebno mjesto, jer za nas nema Vaskrsa bez kulurιa. Naravno nije slučajno da ih pravimo sa jajama i maslacem , namirnice koje je svaka porodica u starim vremenima imala u ogromnim količinama poslije posta. Riječ kulurιa znači bez repa i naravno oblik jednog kuluri je skroman krug, mada u kuhinji nije zabranjena bilo koja umjetnička inovacija.
Danas osim kulurιa naša kuhinja obuhvata različite vrste čajnih keskića , cookies i tako smo stigli do …moje kuhinje. Ove godine kada sam napravila kulurιa primjetila sam da ih moj sin ludo jede. Do sada nikada mi nije palo na pamet da pravim keksiće , jer to za mene je namirnica koja se strogo kupuje i to u malim količinama jer sam obožavatelj čokolade. Izgleda da moj sin ne liči na mene i puno ih voli.
Pripadam onima koje vjeruju da i najgori recept i najneuspješniji tanjir su bolji od onih koje čovjek može kupiti.Dakle za moje dijete hoću najbolje i naravno to je domaća hrana , domaći kolači i zašto ne domaći keksići!
Počela sam da tražim recepte i da ih pravim i znate šta sam orkrila : pravljenje keksića je najlakši posao koji svaka majka mora da radi i u tom poslu da učestvuju i djeca jer je stvarno mačiji kašalj. Več sam pravila dosta tih keksića i nijedan recept ne traje više od pola sata i naravno količina koju ćete dobiti je ogromna. Dakle nije samo lako da ih napravite već se i isplati.
Imam dosta recepata koje sam probala i sviđaju mi se. Keksići sa aromom limuna su me oduševili. Probajte ih, sigurna sam da ćete i Vi prestati kupovati keksiće kao i ja!
| sastojci 1 šolja brašna 125 gr margarina sa maslacem (sobna temperatura) pola šolje šećera u prahu kora od jednoga limuna jedna kesica pudinga od vanilije 1 vanilin šećer 1 jaje |
Pomiješamo sve sastojke osim brašna. Margarin treba da bude na sobnoj temperaturi. Potom dodajemo polako brašno. Smjesa se slijepita kao što se vidi i na slici.
Na radni sto stavljamo papir za pečenje i na njega stavljamo smjesu. Uz pomoć papira oblikujemo smjesu da dobije oblik salame. Smjesu stavljamo oko 15 minuta u frižider da se malo stegne.
Sječemo male komade smjese i pravimo male loptice (možete da nauljite malo vaše ruke , biće vam lakše) pa ih rasporedimo u tepsiju obloženu paprirom za pečenje.
Prstom pritiskujete loptice tako da oblikujete jedan krug. Pečemo na prethodno zagrejanoj rerni oko 15 minuta.
mala tajna 1 : smjesa je potpuno mekana , ne može se oblikovati ali nemojte da se bojite.Sve to je po receptu.
mala tajna 2 : recept kao što ste vidjeli je lak ali treba paziti na vrijeme pečenja . Ja sam pekla prvu turu 15 minuta ali drugu turu malo manje jer je šporet bio zaista zagrejan. Čim vidite da mijenjaju boju odozdo, odmah ih izvadite iz rerne. ako ih prepečete neće valjati.
mala tajna 3: u toku pečenja se ne povećavaju.
mala tajna 4: keksići su mekani a istovremeno hrskavi!
ΚΑΛΗ ΕΠΙΤΥΧΙΑ !!!
Pravljenje domacih keksica je nesto najlepse i uvek prava zabava, pogotovo ako pomazu i malene rucice.:))) p.s. lepa prica i receptic.:))
ΑπάντησηΔιαγραφήpotpuno si u pravu :))
Διαγραφή